Dostupnost različitih elektronskih uređaja kao što su smartphone, tablet, računar i dr. uz pomoć kojih djeca još od najranijeg djetinjstva pristupaju internetu, dovodi do problema u sigurnosnom aspektu njegovog korištenja i potencijalnom riziku da djeca i mladi postanu žrtve nasilja na mreži. Zabrinuti roditelji često ne znaju kako mogu prepoznati da je njihovo dijete žrtva digitalnog nasilja, koje se često događa upravo u njihovom prisustvu i pod njihovim nadzorom.
Istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima roditelja koje su 2019. godine proveli Regulatorna agencija za komunikacije i UNICEF u BiH pokazalo je da djeca uglavnom vide pozitivne strane društvenih mreža, stranica i aplikacija koje koriste, a adolescenti češće nego ostali ističu da im društvene mreže pomažu da uspostave i održavaju prijateljstva. Međutim, adolescenti češće primjećuju i njihove negativne strane, kao što je osjećaj pritiska da se bude popularan i prisustvo zlobnih komentara i postupaka.
Roditelji su prema istraživanju osrednje zabrinuti u vezi sa potencijalno štetnim aspektima aktivnosti njihovog djeteta na internetu. Roditelji nisu sigurni da li kada je njihovo dijete u pitanju, prednosti interneta nadmašuju rizike i imaju li dovoljno znanja da pomognu svom djetetu da ostane sigurno na internetu, pogotovo kada su u pitanju starija djeca. Zato je veoma važno da se roditelji upoznaju sa vrstama digitalnog nasilja, načinima na koje se oni vrše i znakovima upozorenja da je njihovo dijete možda žrtva internetskog zlostavljača.
Digitalno nasilje (cyberbullying) može uključivati neželjeno kontaktiranje (cyberstalking), seksualno ili emocionalno zlostavljanje, kao i razne načine ponižavanja, ignoriranja, prijetnji, zastrašivanja i dr. Može se događati bilo gdje, bilo kada i ponavljati se tokom dužeg vremenskog perioda, a njegovi učinci mogu naškoditi fizičkom, mentalnom i psihičkom zdravlju djeteta i potrajati i u odrasloj dobi. Digitalno nasilje mogu vršiti svi, odrasli, djeca, nepoznati ljudi, članovi obitelji ili bliski prijatelji, a meta zlostavljača može biti bilo koje dijete. Posebno su izložena djeca iz ranjivih grupa, sramežljiva i introvertna djeca, ali i ona koja su popularna i uspješna. Mnoga djeca ne žele priznati da su žrtve online uznemiravanja i zlostavljanja, zbog čega je važno da roditelji uoče ukoliko se nešto tako događa, a neki od uobičajenih znakova upozorenja koji na to ukazuju su:
Promjena u izgledu i ponašanju – To je prvi znak da nešto nije u redu. Strah i uznemirenost uzrokovani zlostavljanjem mogu dovesti do poremećaja u ishrani i spavanju, kao i do naglih promjena raspoloženja. Dijete postaje povučeno i tajnovito, a tuga, plač, ljutnja, bijes, osjećaj srama i krivnje oslikavaju duboki emocionalni problem, koji izuzetno umanjuje njegovo samopouzdanje.
Korištenje tehnologije – Dijete provodi na mreži više ili manje vremena nego inače ili iznenada napusti društvene mreže. Izgleda zabrinuto, uplašeno ili ljutito nakon aktivnosti na internetu koje često sakriva. Skriva identitete osoba sa kojima komunicira. U svojim elektronskim uređajima posjeduje više različitih sadržaja i kontakata nego prije. Povlači se u zasebne prostorije kada dobije poruku ili e-mail i ne dozvoljava drugima pristup svojim elektronskim uređajima.
Loš uspjeh u školi i izbjegavanje škole i hobija – Nedostatak pažnje i koncentracije u školi uzrokovan stresom, nesanicom ili strahom može dovesti do pada školskih ocjena i aktivnosti, izbjegavanja odlaska u školu uz izgovore da se loše osjeća, te iznenadnog napuštanja hobija (sport, glazba i sl.).
Promjena socijalnih navika i izolacija – Djeca odjednom primjetno gube kontakt sa svojim dotadašnjim prijateljima i stvaraju nova prijateljstva, a ponekad se potpuno izoliraju od društva.
S obzirom na to da djeca veliki dio dana provedu u školi, važnu ulogu u njihovoj zaštiti imaju nastavnici. Promjene ponašanja u razredu koje mogu ukazati da je dijete žrtva online nasilja, a posebno vršnjačkog su:
- vidljiva tuga i izbjegavanje kontakta očima,
- nekontrolirani izljevi bijesa i ljutnje,
- povlačenje u sebe i izbjegavanje druženja sa drugom djecom, koja ga i često ismijavaju,
- slabiji angažman za vrijeme nastave nego prije,
- slabiji školski rezultati.
Ako dijete prizna da je zlostavljano, s velikom pažnjom ga treba saslušati, reći mu da za to nije krivo i dati mu punu podršku, a zlostavljanje prijaviti. U Bosni i Hercegovini digitalno nasilje se može prijaviti, između ostalih, Centru za sigurni internet, Plavom telefonu i dr., a ukoliko je riječ o porukama kojima je ugrožena vaša ili sigurnost vama bliske osobe, potrebno je o svemu obavijestiti i policiju.