S porastom upotrebe pametnih telefona i mladi mijenjaju svoje obrasce ponašanja, a samim tim i vremena provedenog u osobnom kontaktu sa prijateljima.
Prema podacima dobivenim iz longitudinalne studije na “University of Michigan” koja je trajala 20 godina, 1996. godine američki učenici desetog razreda (15-16 godina) su izlazili sa prijateljima u prosjeku 2,5 puta tjedno. Do 2020. godine, prije pandemije koronavirusa, stopa je pala na 1,5 put tjedno.
Dramatično smanjenje vremena provedenog u zajedničkom druženju je zabilježeno 2012. godine, kada je prvi put većina tinejdžera posjedovala pametne telefone i više od 70% svakodnevno koristilo društvene mreže. Tinejdžersko prijateljstvo izgleda mnogo drugačije nego prije samo 20 godina, i možda već vidimo negativne posljedice tog trenda. Kako profesor psihologije na “State University of San Diego”, J.Tweng, navodi u knjizi “Generations: The Real Differences Between Gen Z, Millennials, Gen X, Boomers, and Silents”, mladi danas provode mnogo manje vremena u direktnom kontaktu nego početkom 2000-ih.
Vjerovatno nije teško zaključiti zašto. Za pripadnike generacije Zed, rođene između 1995. i 2012. godine, aplikacije društvenih mreža poput Snapchat, Instagram i Tik-Tok u velikoj mjeri su zamjenile osobne kontakte. Prijateljstvo se preselilo na internet.
Društveni život se sve više odvija na mreži – Godine 1996, učenici 10. razreda u SAD su izlazili sa prijateljima u prosjeku 2,5 puta tjedno, a deceniju kasnije taj broj je blago opao na 2,3 puta tjedno. Do 2020. godine, prije nego što je pandemija promjenila život u SAD, stopa je pala na 1,5 put tjedno.
Ovako brz društveni preokret otkriven u dobivenim podacima je veoma dramatičan. Počevši od 2012. godine, tinejdžeri su sve rjeđe počeli se viđati osobno van školskog okruženja. “Adolescenti i mladi odrasli u 2019. godini provodili su 25 minuta manje dnevno u osobnom druženju s drugima nego oni 2012. godine”, “To znači tri sata tjedno, 13 sati mjesečno i 152 sata godišnje manje u društvu drugih.”
Digitalna prijateljstva koja zamjenjuju osobna prijateljstva vjerojatno nisu toliko zadovoljavajuća: tekstualni razgovori i video ćaskanje su generalno manje bogati u smislu širine, konteksta, tona glasa i važnih neverbalnih komunikacijskih znakova. Štoviše, sveprisutnost društvenih mreža i pametnih telefona znači da je postotak tinejdžera koji spavaju manje od sedam sati većinu noći porastao sa 34% (2012.g.) na 49% (2020.g.). Ova dva trenda čine pogubnu kombinaciju.
“Ljudi koji ne spavaju dovoljno i koji provode manje vremena sa drugima osobama “licem u lice” imaju veću šansu da postanu depresivni, a to je ono što se masovno događalo tinejdžerima i mladim odraslima”.
Jedinstvena i zabrinjavajuća promjena – Kao što pokazuju podaci iz spomenute studije Monitoring budućnosti, udio učenika 12. razreda u SAD s izraženim simptomima depresije ostao je prilično konzistentan u periodu 1989.-2012. godine, između oko 10%-15%. Od tada se ta stopa skoro udvostručila. Izvještaj američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti objavljen ranije ove godine pokazao je da tinejdžerke imaju višu stopu problema sa mentalnim zdravljem u poređenju s prethodnim godinama, pri čemu je postotak onih koji su ozbiljno razmišljali o samoubistvu porastao za skoro 60% odnosu na desetljeće prije.
Već je opće poznato da su roditelji uznemireni i da se oduvijek žale “na današnju omladinu”. Međutim, čini se da je ova seizmička promjena u prirodi tinejdžerskog prijateljstva potpuno drugačija zvijer, sa zaista opakim efektima u poređenju s zamišljenim problemima koje predstavljaju rock muzika, video-igre i svi drugi trendovi o kojima odrasli gunđaju prethodnih desetljeća. Ništa od ovoga nije suštinski promjenilo način na koji se tinejdžeri druže. Društvene mreže jesu. I eksperiment je već pokazao izrazito negativne rezultate.