Znate li šta je postdiplomska ,,depresija“?

Završetak fakulteta za svaku osobu predstavlja važnu životnu prekretnicu, isto kao i polazak u prvi razred, zatim u srednju školu, pa na fakultet. Svaka tranzicija zahtjeva adaptaciju na nešto novo i nepoznato, a svaka adaptacija prirodno je praćena određenim osjećajem strepnje, anksioznosti, straha od budućnosti i neizvjesnosti. Čovjek se poslije izvjesnog vremena, ukoliko ima razvijene zdrave mehanizme nošenja sa stresom, može bez većih teškoća prilagodi na gotovo svaku promjenu, te sa razumijevanjem prihvatiti ono što ista sa sobom donosi, a na šta ne može trenutno uticati.

Značajan broj mladih ljudi se, međutim, teško prilagođava na životnu fazu koja slijedi nakon diplomiranja, te se može razviti i takozvana postdiplomska depresija. Ovo nije zvanična dijagnoza već kolokvijalni naziv za stanje bezvoljnosti, gubitka motivacije i ambicija, potištenosti, osjećaj uzaludnosti i sličnog, a okidač je završetak školovanja. Ako potraje duže vrijeme, može doći i do komplikacija u pravcu ozbiljnijih depresivnih epizoda. Sa ovim stanjem mogu se suočiti i mladi koji prethodno nisu pokazivali nikakvu predispoziciju ka depresiji ili bilo kom drugom mentalnom poremećaju.

Očekuje se da osoba pred kojom je završetak fakulteta, posljednji ispit ili obrana diplomskog/master rada bude uzbuđena, sretna, zadovoljna zbog svog uspjeha, ponosna na sebe. Ipak, kod značajnog broja njih nije baš tako, ili je taj osjećaj kratkotrajan. Odjednom, osoba se nalazi u situaciji gdje ne postoji dnevna rutina, predavanja i rokovi u kojoj treba da se suoči sa realnim životom, odraslošću, promjenom mjesta stanovanja, iseljavanjem iz studentskog doma, vraćanjem u rodni grad i ponovni život sa roditeljima.

Posebno stresan segment može biti traženje posla, te mnogobrojna odbijanja koje to sa sobom nosi. Neuspješno apliciranje, izostajanje bilo kakvih povratnih informacija od poslodavaca, zatim intervjui nakon kojih osoba stiče utisak da su svi bolje prošli nego on/ona, čak i oni sa lošijim prosjekom ili diplomom koja i ne odgovara traženom zanimanju – sve ovo može se značajno negativno odraziti na sveopću motivaciju i samopouzdanje. Osoba može početi doživljavati sebe kao beznadan slučaj, promašaj, gubitnika, da su godine trud i financije uložene u obrazovanje bačeni u vodu, da je izabran pogrešan fakultet i time uništen život, osjeća se kao da je teret svojim roditeljima. Sve ovo se dodatno može intenzivirati ako osoba promatra kako ljudi iz njenog okruženja (vršnjaci, kolege sa fakulteta, rođaci) uspješno prolaze kroz sve to, zapošljavaju se u struci i osamostaljuju.

Postdiplomskoj depresiji može prethoditi i odlaganje davanja posljednjeg ispita ili diplomiranja, tj. otpor prema završetku fakulteta. Uglavnom se ispostavi da je srž ovog ponašanja strah od odrastanja, i od toga da će osoba shvatiti da za njeno zanimanje ne postoji perspektiva. Ukoliko ste se prepoznali, bitno je da znate da niste sami u svemu tome iako Vam djeluje kao da samo Vama ništa ne ide od ruke – dosta mladih se osjeća isto kao i Vi. Međutim, ukoliko ovakvo stanje potraje više tjedana ili mjeseci, bilo bi dobro da se obratite za stručnu pomoć.

Kako spriječiti razvoj postdiplomske depresije?

Organizirajte se – To što ste trenutno naišli na razdoblje u svom životu koje poslije dvadesetak godina prvi put nije strukturirano obvezama u vezi sa formalnim obrazovanjem, ne znači da ne treba da uspostavite neku svoju rutinu i postavite sebi dnevne i mjesečne ciljeve. Bilo bi dobro da nastavite da sa “normalnim”, redovnim i ustaljenim ciklusom spavanja i buđenja. Ostajanje do kasno za računarom, premalo ili previše sati sna svakako će se negativno odraziti na vaše raspoloženje. Također je preporučljivo da unaprijed isplanirate nekoliko aktivnosti za svaki dan. Sada imate vremena da se posvetite svojim hobijima koji su bili u drugom planu tokom studiranja, kao i da probate nešto novo. Možete se više posvetiti svom zdravlju, načinu ishrane, treninzima. Tu su i brojni tečaji koji vam mogu pomoći da upotpunite svoje kompetencije i CV.

Spriječite demotiviranost – Ovo je prvenstveno značajno kada je traženje posla u pitanju. Bitno je da ne odustanete nakon što nekoliko puta budete odbijeni – to svakako ne govori ništa o Vašoj osobnosti i sposobnostima već o trenutnim okolnostima. Traženje posla shvatite kao proces – recimo svakog dana posvetite sat vremena pretrazi ponuda za poslove, kao i izradi CV-a, slanju istog čak i tvrtkama/ustanovama koje nemaju aktuelne natječaje. Aplicirajte iznova i iznova, čak i za jedno isto radno mjesto, raspitujte se o mogućnosti obavljanja stručne prakse, volonterskom radu. Također, imajte na umu i prihvatite kao činjenicu to da će prvi poslovi koje ćete raditi vjerojatno biti teški i da je mala šansa da ćete odmah imati ,,posao iz snova’’. Ali oni će biti put ka onome što želite za sebe.

Iskoristite društvene mreže u svoju korist – Umjesto da se uspoređujete sa svojim prijateljima i poznanicima za koje procjenjujete da su prošli bolje od Vas, imaju dobro plaćene poslove u struci, sve im ide od ruke i slično, pridružite se grupama/stranicama koje su u vezi sa Vašom strukom, u kojima se objavljuju oglasi za posao, zatim grupama/stranicama čija su tema Vaši hobiji koji možda na neki način mogu postati izvor prihoda, i slično.

Održavajte kontakte sa kolegama sa fakulteta, iz studentskog doma, i slično – To će Vam pomoći da ne zanemarite svoj društveni život, da se ne izolirate i povlačite u sebe, dok Vam s druge strane može pomoći i u pronalaženju posla. Možda ćete baš od nekog svog poznanika čuti za natječaj za posao za Vašu struku u ustanovi u kojoj je on zaposlen, za neku organizaciju kojoj se možete pridružiti i dati svoj doprinos i steći praktično iskustvo, i slično.

Podijelite sa