Kraj osnovnoškolskog obrazovanja i odlazak u srednju školu, osim što je vrlo bitan događaj u životu svakog školarca i njegove obitelji, iznimno je stresan, a često dolazi i do razmimoilaženja između želja djece s jedne i njihovih roditelja s druge strane.
Odabir škole, a time često i izbor budućeg zanimanja, jedna je od prvih većih i važnijih odluka koju će dijete donijeti. Stručnjaci nam otkrivaju o čemu trebaju voditi računa roditelji, ali i djeca kako bi odabir srednje škole bio što manje traumatičan.
Odlazak u srednju školu posve je novo poglavlje, a svaka promjena, poput rastanka s prijateljima iz osnovne škole, susret s novim učenicima, profesorima ili novim prostorom, može biti itekako stresna. Stoga ne čudi to da se mnoga djeca često odlučuju za školu u koju će ići neki od njihovih prijatelja iz osnovne škole, što se često ne pokaže najboljim odabirom.
Najčešća pitanja koja si djeca postavljaju tijekom priprema za upis u srednju školu su: što ako se ne uspijem upisati u školu koju želim i koje će to posljedice imati po moju budućnost? Roditelje brine isto, uz dodatno pitanje – kako da dijete ostvari svoje potencijale, ali i da ima kvalitetan život.
Poruka za roditelje i djecu: “U sljedećih nekoliko tjedana nalazite se u situaciji kada je potrebno uložiti dodatni napor da se neke ocjene isprave ili poprave i nemojte da vam bude teško jer nakon toga stiže ljeto. Osim na ocjene, pokušajte misliti na sve lijepe događaje iz ove školske godine. Nemojte dozvoliti da vas savlada osjećaj pritiska, nego pokažite svome djetetu kako se i sami uspješno nosite s time”, poručila je psihologinja.
Naravno, nužno je voditi računa o bodovnom pragu i potrebnim ocjenama, te procijeniti realne šanse djeteta za upis u željenu školu, a ako dijete nije sigurno što želi, s roditeljima može napraviti popis zanimanja koja dolaze u obzir i onih koja nikako ne žele.
“Kako roditelji mogu pomoći svome djetetu u tome? Tako da prikupe informacije o srednjim školama, da omoguće djetetu razgovor s nekime od poznanika koji se bavi željenim zanimanjem, čitaju o tome i prikupljaju što više informacija iz različitih izvora. Mogu govoriti i o svojim iskustvima, no svjesni toga da su ona ograničena i ne predstavljaju nužno najbolji model za njihovo dijete. Odabir srednje škole najbliže mjestu stanovanja ili pak one u koju je išao stariji brat/sestra ili koju je odabrao prijatelj nisu nužno najsretnija rješenja. Pritom roditelji pružaju bitne informacije i savjetuju, no konačni odabir prepuštaju djetetu“, objašnjava psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Pri odabiru je, dodaje, potrebno voditi računa o psihofizičkim karakteristikama djeteta, kao i o njegovim specifičnim interesima i sposobnostima. Ukoliko oko toga postoje dileme, dobro je na vrijeme zatražiti pomoć službe za profesionalnu orijentaciju koja između ostaloga može dati procjenu između djetetovih sposobnosti i afiniteta te realnih mogućnosti upisa u željena zanimanja.
Djeca katkad imaju uglavnom uljepšanu ili idealiziranu sliku o onome što ih zanima.
Što ako se učeniku ne svidi srednja škola koju je želio upisati? Neka djeca upišu željenu školu, no kasnije shvate da njen program nije ono što su očekivali ili pak da se veći dio svog života ne žele baviti time. Navedeno se događa zato što četrnaestogodišnjaci nemaju niti mogu imati potpuni uvid u ono što ih očekuje, kao ni znati koja su očekivanja od pojedinih zanimanja – oni uglavnom imaju uljepšanu ili idealiziranu sliku o onome što ih zanima. U tim se slučajevima kasnije odlučuju i na premještaj u drugu srednju školu, što i nije tako rijedak slučaj.
Često se pojavi sukob između želja djece i roditelja ukoliko nisu zadovoljni odabirom sina/kćeri jer npr. smatraju kako će s tom školom teže naći posao ili ukoliko već znaju da neće moći financirati nastavak obrazovanja u nekoj visokoškolskoj ustanovi.
Neka djeca žele nastaviti visokoškolsko školovanje te biraju gimnazije, čemu se roditelji ponekad protive iz različitih razloga. Ono čega moramo biti svjesni je to da ti odabiri ponekad u većoj mjeri određuju životne putove, ali i ostale ishode, tako da odluka nije laka. Neka djeca, koja su zaista motivirana, već od određene dobi pokazuju spremnost da na sebe preuzmu odgovornost koja se odnosi i na financijsku stranu školovanja, drugim riječima štede, a kasnije i rade za svoje školovanje.
Nije dobro podržavati dijete u nerealnim očekivanjima, ali još je manje dobro ograničavati ga u nečemu za što ono osjeća da mu pripada. Naravno, većina će se roditelja složiti s time da školovanje djece predstavlja ne samo napor, nego donosi i mnoga zadovoljstva, kad kasnije gledamo djecu koja se bave onime što uistinu vole.
Puno je tu različitih pitanja, kaže, no jedan je pravi odgovor: pustite svoje dijete da samo odabere školu koju želi, pod uvjetom da se uistinu radi o njegovoj želji, a koja je u skladu s realnim mogućnostima.
Ukoliko vam svi ovi savjeti nisu pomogli, nema panike! Na portalu E-savjetovanje možete popuniti upitnik koji će na temelju vaših odgovora odabrati zanimanje koje vam najviše odgovara. Računalo će analizirati vaše odgovore i predložit će vam nekoliko zanimanja koja bi vam mogla odgovarati s obzirom na vaše interese i sklonosti te vještine, znanja i sposobnosti. Klikom na bilo koje zanimanje s tog popisa, moći ćete pročitati njegov opis – sadržaj tipičnih poslova, potrebno obrazovanje, poželjne osobine radnika i slično. Osnovni opis zanimanja pogledajte na linku.